E74ALM/P & E73MM/P: Ekspedicija na Perun, JN94DD

Kako sam sam sebe zavalio i stavio u propozicije da su učesnici VHF takmičenja „Šesti april“ svi licencirani radioamateri iz IARU Regiona 1, bilo je nophodno da bar neko izađe na malo višu kotu i pokuša na FM-u koliko-toliko pokriti taj Region 1. Izbor operatora za ovaj poduhvat se vrlo brzo sveo na dvojicu: mene, E70AA, aktivnog SOTA operatora i mog starog druga Samira, E73MM, aktivnog biciklistu, skijaša i posjetioca fitness centara.

Tokce za 2m opseg imamo, a tokom prethodnog vikenda smo napravili i malo bolje antene (od onih pendrečića koje smo dobili uz njegovog Baofeng-a i mog TYT-a). Samiru smo napravili 1,25 λ vertikalni dipol po ideji VK2ZOI, dok smo za mene pripremili 6-elementnu Yagi antenu prema jednom od projekata DK7ZB. Dok smo bušili rupe za elemente moje yagice ponijeli su nas osvježavajući napici, te su rupe bile malo nesimetrične, što je, nadalje, rezultiralo u nekakvoj čudnoj verziji Kreuz Yagi antene. Međutim, ta antena, od milja nazvana Krojcuša, imala je sasvim dobar VSWR, pa se nismo dali zamarati sitnicama sa geometrijom.

Plan je bio da na dan takmičenja idemo na Bjelašnicu (2068 m asl) i da nakon takmičenja „bacimo“ par žica na skijama. Nažalost, „živa kamera“ sa Bjelašnice je pokazivala da su staze u prilično lošem stanju i da od skijanja nema ništa. Tako smo se odlučili za varijantu B, što je ovaj puta bila manja planina Perun, jugozapadno od Vareša u srednjoj Bosni. U zadnje dvije godine ja sam bio gore nekoliko puta, skupljao SOTA poene sa vrha koji se zove Karasovina i odlazio na kafu kod Murisa, domara planinarskog doma Perun. Pošto su i vrh i planinarski dom u šumi, za takmičarsku lokaciju je trebalo izabrati neku kotu bez puno visokog rastinja. Pretraga po Google Maps i moje sjećanje na topologiju predjela ukazivali su na jednu kotu 1440+ m asl, sjevernozapadno od doma, koja se nalazi na stazi od planinarskog doma Perun do bosanskog kraljevskog grada Bobovca.

Na odredište smo stigli sa malim zakašnjenjem, jer se ispostavilo da na stazi još ima snijega i da je staza malo i teža nego što to izgleda kad se gleda mapa sjedeći u fotelji. Zatim smo napravili i drugu grešku i postavili naše nove antena na razmaku od svega 10-ak metara, nadajući se da nećemo jedan drugog „gazati“. Ispostavilo sa da nam nade nisu bile baš opravdane, ali smo „dohakali“ problemu tako što smo sinhronizovali vrijeme predaje i vrijeme prijema. Bilo je smiješno kako smo jedan drugom „dirigovanjem“ davali takt i znak za početak i za kraj perioda emitovanja.

Ispostavilo se da nam ova lokacija i nije bila baš najbolji izbor, jer smo bili daleko od Sarajeva, gdje je bio centar aktivnosti, a neprimjećeni u ostatku svijeta, tj. Regiona 1. Ipak, uspjeli smo čuti Nedima, E74G, koji se potrudio da izađe na neko od brda oko njegove Gračanice i Marinka, 9A4RM, starog borca i DX lovca iz Vukovara. Hvala vam za javljanje, momci.

Naravno, ovaj izlet ne bi bio ni upola lijep i zabavan da sa nama nisu bile dvije drage dame: Samirova kćerka Ema, koja je tako zaljubljeno posmatrala šta tata Samir radi sa stanicom i antenama, da smo sigurni da će se uskoro i ona uhvatiti mikrofona i tastera, i moja YL Eldina, zvana Dinče, koja nas je hranila i ovjekovječila u JPEG-u. Kao što se vidi na ove tri slike:

Strašna kontest ekipa: Samir, Ema, Eldina i Zoran

Samir, E73MM/P, „razvaljuje“ s Baofeng-om

Zoran, E74ALM/P, u polju kaćuna i sa snjegovima Vlašića u pozadini