Telefon

Bilo je to negdje potkraj 70-ih da je telefonska mreža u Sarajevu narasla do skoro 10,000 telefonskih priključaka. Tu se neko od naših sjetio da podnesemo zahtjev za telefonki priključak u prostorijama Kluba, koje su se tada nalazile u Gundulićevoj ulici, na broju 5. I, gle čuda, tako se “potrefi” da baš mi budemo taj 10-hiljaditi pretplatnik na području sarajevske direkcije PTT BiH. (Za mlađe naraštaje: PTT je skraćenica od “Pošta, Telegraf i Telefon”, što je bio naziv državne firme koja se bavila isporukom na daljinu pisama, podataka i govora.)

Sarajevska direkcija PTT-a je odlučila da to značajno dostignuće u razvoju svoje telefonske mreže obilježi svečanim ručkom sa prigodnim uvodnim govorima, a sve se dešavalo u restoranu “Morića han” u Saračima. Na ručak su pozvali i nas iz Kluba i na poklon nam dali telefon. Bio je to jedan od onih teških, crnih telefona, koji su u to doba počeli da izlaze iz mode. Kako su i naš klupski namještaj i radio oprema bili u nekim zrelijim godinama, taj se telefon fino uklopio u naš PPS. (PPS je skraćenica za priopredajnu sekciju, tj. prostoriju u kojoj se nalazila glavna klupska radiostanica.)

Nama mlađim operatorima bilo je drago da smo dobili taj telefon, jer smo se napokon mogli javiti kući kad u 11 sati navečer odlučimo ostati u Klubu i do jutra loviti DX stanice na 7 MHz. Ali, ne lezi vraže, dođe prvi račun od PTT-a i nasta panika: ko je ovo ovoliko zvao i ko će to sad platiti?

Ne sjećam se kako se ta afera završila, ali znam da je naš telefon dobio katančić na brojčaniku. Ako se taj katančić stavi na rupu za biranje broja 1, jedini broj koji možeš zvati je beskonačni niz jedinica. Beskorisno.

E, tu je onda došla do izražaja naša sposobnost da kucamo znakove Morzeove abecede. Kod starih telefonskih centrala biranje brojeva se vršilo višestrukim prekidanjem napona koji je dolazio od lokalne telefonske centrale do svakog telefona. Okreneš broj 1 na brojčaniku telefona, centrala registruje jedan prekid. Okreneš broj 2 na brojčaniku telefona, centrala registruje dva prekida. I sve tako do okretanja broja 0, što je izazivalo 10 prekida. Ovi prekidi su stvarali impulse koje je centrala prepoznavala kao biranje određene cifre u telefonskom broju koji se poziva. Stalni, odnosno dugotrajni prekid napona se ostvarivao spuštanjem slušalice na takozvanu viljušku telefona, što bi centrala prepoznala kao završetak telefonskog razgovora.

I onda se neko dosjetio da tipkanjem na viljušku telefona možemo prekidati napon i praviti impulse kao da okrećemo brojčanik. Pošto smo već bili uvježvani da kuckamo do 5 brzih impulsa (za Morze znakove E, I, S, H i 5), to smo uz malo truda naučili da otkucamo i do 10 brzih impulsa. Na taj način smo mogli “otkucati” svaki telefonski broj koji smo htjeli, a katančić je postao prevaziđen. Samo što su se onda “nadležni” sjetili da prebace telefon iz PPS-a u takozvanu društvenu prostoriju i zaključaju vrata između ove dvije prostorije.

I tako nam je telefon postao nedostupan. Istina, za moju generaciju to i nije bio baš veliki problem jer bili smo u godinama kad je izbivanje od kuće preko noći sve manje podrazumijevalo boravak u Klubu i lov na DX stanice. Između noći u Radioklubu Sarajevo i noći u sarajevskim kafićima i disko klubovima kasnih 70-ih, na sreću ili na žalost, lako smo se odlučivali za ovo drugo…